2021-11-15 13:56:48 Vukovar 2021 U povodu 30. obljetnice stradanja Vukovara i Škabrnje objavljujemo pjesmu Vukovar pjesnikinje i profesorice Sonje Kušec Bećirević. VUKOVAR U Vukovar trebaš ići u studenome. Kada te zeleno proljeće ne vara nudeći nadu zaborava. U studenom, kad Dunav naraste i nije, kao ljeti, lijen i nizak, ljeti kad ljudi mirno pecaju, kad se puše roštilji na adi i po dvorištima i kad ti je u modrini večeri cijeli Svemir blizak. Ni zimi, molim te, ne idi! Mogli bi snjegovi i inje bjelinom prekriti svetinje, ublažiti strahotu smrti bojom nevinosti. Jednom bar – u jesen pođi u Vukovar! Baš u studenom, na neki oblačan dan. Da se do Vukovara provezeš uz strništa i polja pognutih suncokreta, kroz sela gdje iza obojanih fasada i novih kapija zjapi praznina avlija. Da te Vukovar dočeka siv od neba i smeđ od Dunava, crn od palog lišća koje trune i više se ne zlati, da na Ovčari ugaziš duboko u masnu, tešku brazdu i osjetiš miris jame koja vječno zjapi… Samo bi je iskreno kajanje možda, jednom, moglo zatrpati. Da ti kažu kako oni i sad lažu i da vidiš svojim očima natpis „VRUĆ BUREK“ i „KROFNE“ na izlogu mučilišta. I najgore od svega – djecu da vidiš razdvojenu po krvnim zrncima još od vrtića. Mržnjom zatrovani, već su sada zarobljeni u nevidljivim logorima. U Vukovar trebaš ići u studenome. Kad se kući vratiš, da ti u utrobu bude zabodena oštrica horizonta i crni obris ptice s Ovčare. Sonja Kušec Bećirević, 2021. |
Športska Gimnazija Zagreb |